среда, 28. јануар 2015.

Trenuci srece


*Trenuci su jako bitni, kao i prepoznati taj srecni trenutak u kome si kao dete koje dobilo novu igracku tako ne iskvareno. Srecan trenutak je za mene kada ne mogu da skinem osmeh sa lica, kada ne mogu da spavam jer sam previse srecna da bi spavala, taj trenutak je kada se najezim od glave do pete ijoooj. To je ono kada je napolju jako hladno pa zurim kuciii i jedva cekad da se raskomotim, ususkam u krevet ,uzmem caj i ugrejem.

*Kada imam nesto vremena vise i mogu provesti vreme sa kvalitetnim ljudima, mojim prijateljima. Moj omiljeni trenutak srece je kada ustanem nasmejana i upalim omiljenu pesmu i skacem po sobi ikrevetu. Ovaj sada trenutak mi je jako drag i kad god procitam ovo moci cu da ga osetim iznova. Volim da pisem tako punim baterije za druge aktivnosti koje me svakako cekaju.. da vam malo opisem kako ja ovaj trenutak vidim zatamnjena sobica, neizbeznje mirisljave svece, moj omiljeni sok od jagode i leskarenje su za mene prava idila.


*
*Takodje volim druge da cinim srecnim, divno je znati da nekome malim gestom mozes ulepsati dan cak i malim komplimentom. Dugo sam se pitala zasto ljudi ne mogu da puste druge da budu srecni i ispunjeni, sam odgovor sam dobila da se plase da nece biti toliko dovoljno i za njih da ce oni biti mozda manje vredni sto je samo zapravo ljucka refleksnost, ali hajde da se zapitamo zbog cega?! Zasto ne bi pomogli da zajedno budemo duhovno ispunjeni, jer materijalne i fizicke stvari su prolazne i cine kratko zadovoljstvo i uvek bi zeleo jos u tom slucaju sto nije i sa duhovnim zadovoljstvom.                      
*Uuu daa jakoo volim sa drugaricama pricati o svemu dotaci ce daleke teme zbog koje ne mozemo stati sa pricanjem, kada se samo nadovezujemo i ne zna se ko ce pre reci nesto. Kada pricamo totalne nebuloze koje samo mi razumemo. Ijaooo toliko srecnih trenutaka, lepo je prisetiti se toga. Ne znam za vas, ali svakodnevno ja dozivim prepuno srecnih trenuta samo zato sto se osvestim i shvatim gde sam.

* Nekako smatram da bi trebali ljudi da vise rade na sebi duhovno, jer toliko stvari moze da se ucini zbog kojih bi se osecam barem na trenutak odlicno. Hajde zapitajte se malo i osvrnite bas sada oko sebe i pogledajte sta je to sto vam je namamilo osmeh i zbog cega cete se divno osecati ili ukoliko nema toga postavite pitanje ,,Sta bih ja sada mogao/la da ucinim za sebe da se osecam barem malo ispunjenije,,?! :*

субота, 3. јануар 2015.

Praznicna euforija

*Veliko raspolozenje je doslo kada se pojavio sneg dva dana pre nove godine. Obozavam period novogodisnje euforije i praznika... Sneg, pokloni, osmesi, zagrljaji, svuda sve sija sjajnim lampicama i naravno cuveni crveni coca-cola kamion reklama bez koje ne pocinje euforijica i ono glavno ,, PRAZNICI NAM STIZU,, to je ono na sta mene podseca sva ta divna euforijica.
* Ahh divota.. kada sam bila mala prva bi trcala do prozora kada bi dolazio prvi sneg i gledala ga kako padaju pahujice. Skupljali decu iz kraja grudvali se, pravili sneska iako nam je nos crven i ruke ispod rukavica promrzle ne bi ulazili u kucu sve dok se ne smaraci, takodje bi pravili u snegu andjele. Ne znam kakvo je vase detinjstvo bilo, ali ja se mog rado secam.







*Svake godine bi gledali ,, Sam u kuci,, i uvek se smejali na iste deloe filma iako znamo ceo film napamet i ono glavno ,,KEVINNN,, haha. Verujem da se svakome za ovo vreme praznika budi ono malo radosno dete.
*Sada kada se vratim u realnost osecam se predivno, kamin koji obasjava moju dnevnu sobicu, i jelka je divno treperi.. male stari cine velika zadovoljstva. Sve najbolje vam zelim u ovog godinii. :*








петак, 4. јул 2014.

Ahh ta predivna sreca. :)



Kao i svako vece, kada sam sama u mojoj divnoj rozoj maloj sobici. Razmisljam kako je divno kad je osoba srecna a da cak i nemam neki odredjeni razlog za to. Ne postoji lepse lice od srecnog lica, nema te sminke niti operacije koja bi mogla da zraci kao srecno lice. Sreca te cini da radis lude stvari u bilo kojem godistu, osecas se kao da mozes da sada odmah da poletih, da pretrcis ceo svet, trenutno osmeh sa lica ne mogu skinuti, pevam, skacem glupiram se i osecam se odlicno. :)    
Ne mogu da spavam puna sam pozitivno predivne energije. Savrsen je trenutak gde jesmo, osvrnite se vidite gde ste bas sada, sta je to zbog cega bi vi sada bili srecni. Nekada je to citanje knjige, ili kad mozda dobijete lizalicu na poklon od prodavca nije bitna vrednost, jer sreca se ne kupuje ona je neprocenjiva. Mene cini srecno to sto mogu pustiti omiljenu pesmu, i pevati :) Sto mogu uvek kreirati nesto novo, nova poznanstva, novi izazovi, sto mogu usreciti nekog. :) Uhhh divnoo.
 Sto mogu promeniti zivotne izazove. Volim sebe i znam da mogu bilo sta da uradim savrseno dobro, i verujem u sebe. Ponosna sam sto mogu kontrolisati svoje misli i usperiti ih na sve sto je dobro i sto uvidjam svaki trenutak, sto sam sada tu i sada uzivam najbolje kako ja umem. Volim svet i shvatam da postoje razna zivotna iskustva, ali takodje shvatam da ne treba kriviti druge za svoja zivotna iskustva jer zivot pruza sansu dalje a to je sada.
 Sam zivot je sreca, ali se dosta puta ljudi izgube u mnostvu obaveza.. Bogatsvo je posvetiti paznju sebi, da li bilo 5 minuta ili ceo dan nije bitno. Bitno je sta je sada i sta je sto vam moze razvuci osmeh. :) Takodje jedna poruka za kraj VERUJTE U SEBE, JER VI STE CUDO I SAMO CUDO MOZETE STVARATI. :) Laku noc, predivne snove zelim.

субота, 3. мај 2014.

Sreca je u malim stvarima


Ispijam gutalj kafe u vecernje sate i razmisljam sta je to sto me je ovih dana poljuljalo. Ah pa da ljubav prema svemu. Secam se krenula na posao, mace letece su bile svuda i delovale su mi ocarajavajuce, uz pufnasto bele oblake i poneke zrake sunca, carobno zar ne? Sada slusam melodije zvukova melodiju blagog zvona, carolija instrumenata pravi predivan osecaj sadasnjeg trenutka smirenost i opusta me, totalno se zaljubljujem u ovu melodiju. Cujem sve tonove i cak najtisi ton je cini savrsenom.. Violina koja me vodi na neka cudna mesta neku misteriju davnina. Vi je sada ne cujete ali mozete je zamisliti kroz divnu tisinu, ili jos divniju prirodu ptica, vetra, desavanja bilo kog. :) Melodija me vodi do dana kada sam bila mala i svi smo imali mali istrument sa par sarenih metalnih nota, i imali smo palice. :) Hihi predivni mali umetnici. :) Svaki trenutak volim.. razmislim i shvatim zivot je divan sva postignuca i radosti, nova iskustva i poznanstva. Novi kokteli, nova mesta, nove situacije.. Divim se svima koji umeju da pohvale i podrze osobu dragu, a ne samo da osudjuju. Divim se biljci na upornosti da opstane iako vremenska pogodnost nije uvek najbolja za njen razvoj. Volim pozitivne izazove i osmehe dragih osoba. :) Pa cak i ako ne poznajem osobu osmeh je predivna stvar. :) Volim zivot i zivim ga punim plucima, obogacujem raznim putovanjima. Upoznavanjem sa kulturom. Umorna sam i imala sam naporan dan na poslu ali to me nece spreciti da se divim idalje zivotu. :)


 -Kada imam osecaj da nesto nije dobro, udahnem vazduh i postavim sebi samo jedno pitanje: ,, Sta bih sada mogla da ucinim da bi se osecala sjajno? ,,
-Mnogo nas je pocelo da zivi u rtutini zivota, ja osecam zivot, trenutak, san.
-Zivot mi daruje mnogo osoba koje dele isto misljenje, zelju za putavanjem koju ne moze da sputava ni ,,ekonomska kriza,, .
- Hvala zivotu na svim darovima, iskustvima, osecajima i ljubavima.

-Hvala mu na bivsim ljubavima, i prijateljstvima takodje i na buducim divnim poznanstvima, radosti, i ljubavi. Hvala mu na svakoj sitnici koja mi je izmamila cak i najmanji osmeh, i zaista sam mu zahvalana sto imam deciji osmeh, radost i potpuno poverenje u zivot. :) Zelim vam najlepsi moguci san. :*

уторак, 18. март 2014.

Snovi

Svi imamo neke svoje snove koje zelimo da ostvarimo i tezimo ka tome. To nekada to izgleda daleko, ali tad je najblize. Kada zelite nesto tako jako da je to nesto na sta pomislite po bezbroj puta dnevno, da se osecate predivno dok vidite sebe u istom. Vazno je da ne odustajete i ne sumnjate u sebe. Verujte najvise i kada ne izgleda sve najbolje, i ako nemate podrsku dragih ljudi vi ste sami sebi najvaznija podrska i ne dozvolite da vam necije reci umanjuju vasu zelju za tim najdivnijim snom. Vi kada se opredelite za nesto i kada zelite to svim svojim bicem, kada se osecate najbolje to znaci da ste na najboljem putu. Kada su mogli drugi jako sada bitni ljudi da ostvare svoje snove zasto ne bi mogli ni vi? Zasto umanjujete svoje vrednosti, kada je sve sto zelite moguce. Da nije moguce ni te osobe koje su uspele, uspele to isto. Samo najbolji ostaju, kao i vi. Znam da mogu i tezim ka tome i sa lakocom to ostvarujem, sve sto se desava je u pravo vreme i pravo je savrsenstvo. Sve sto treba je da verujete i sve ce samo odvijati u pravo vreme, naravno treba znati zasto to zelite. Vi mozete sve sto pomislim. Ja sam cisto savrsenstvo. Jako je takodje bitna zahvalnost za sve sto smo dobili, kako smo poceli sa istim snom, trenutno gde smo. I uzivajte u svakom trenutku ispunjenja i koraku napred vaseg sna, jer vi to zaista zasluzujete. Kratak tekst za laku noc i sanjajte. Trazite i dobicete. Sada je pravi trenitak da se zahvalite na svemu dobrom i da budete svesni sadasnjeg trenutka.


понедељак, 10. фебруар 2014.

(Ne)Zaposlenost

Koliko puta cujem samo u Srbiji je nezaposlenost velika, bedna zemlja kazu. Da li to ljudi pricaju, ili samo veruju u to sto im je mediski nametnuto, a da cak ni toga nisu svesni. Zapitajte se sada? Zasto stavljate sebi ogranicenja? Ima posla ja cu vam reci kako sam to i dostigla sama sa verom u sebe. Inace da ja sam zavrsila 3-godisnju skolu, ali to me nije sprecilo da verujem u sebe. Kada sam dobila otkaz nisam sedela i cekala da nesto padne sa neba, mnogi su mi pricali kako ce mi pomoci za posao kako bi rekli ,,preko veze,, ali to su bile samo price. Moj moto je pokucaj na vise vrata jedna ce sigurno otvoriti. Evo primera kao da imate kljuc koji otvara vasu zelju, i neophodno je probati vise vrata da bi otkljucali bas onu sto ste vi zeleli. Sto sam i radila slala sam svuda cv-eve. Rekla sam svima ja cu raditi u kancelariji tacka. Svi su mi rekla da, da sa trogodisnjom. Nakon izvesnog vremena dobijam poziv za posao, naravno da radim psiho test. Pojavim se, kad ono ljudi u 3-4 ture dolaze odlaze, svi pricaju o svojim ostvarenjima, o fax-u koji imaju. Dosao je i jedan decko obucen u odelcetu sav pun sebe,a pojma nije imao na psiho testu. Sve u svemu radili smo testove, nakon nekoliko dana javili su mi da sam uspesno prosla test i da posle me je cekao razgovor za posao. Stigla sam na razovor, moja vibracija je bila kao da sam vec dobila posao. Pricala o svemu, iskreno se ni ne secam sta sam pisala u tom cv-ju, ali dobro. Nakon toga sam bez znanja da sam dobila posao, otisla da kupim kosulju za moj novi posao. Kada sam stigla kuci, dobila sam poziv da sam primnjena. Sto me i nije toliko iznenadilo, jer sam to u sebi i znala. Dakle, pouka je verujte u sebe i nacicete bas ono sto vam odgovara. Verujte u zelju koju zelite, nemojte da dopustate da vam mediji okupiraju paznju i da vam ogranicavaju vase mogucnost. Srbija ima mnogo kvaliteta, cist primer vam je Nikola Tesla koji je tacno znao da moze, iako su to usporavali nije se dao i probao je u drugoj zemlji i uspeo da realizuje svoje ciljeve,snove, i zelje. Dakle verujte u to da cete dobiti bas taj posao koji ste zeleli, pokucajte na vise vrata i dobicete odgovor. Potrebno je da kazete sebi zelim taj i taj posao i dobicu ga. Naravno morate imati pozitivnu visoku frekvrenciju kada donosite odluku svog cilja. Jer izreka ,, Kakve su vam misli takav vam je zivot,, nije beznacajna. Primetite koliko puta u danu kazete ono sto ne zelite? A to uporno i dobijate. Samo okrenite pricu, recite sta zelite i verujte u to. Ne u to sto vam mediji namecu, jer ono u sta vi verujete je istina a toplo vam predlazem da verujete u sebe. Laku noc.

среда, 29. јануар 2014.

Beograd.


Uooouu pravila sam veceru i razmisljala o cemu bi mogla da pisem, pokusala sam da se setim sta me je toliko inpresioniralo ovih dana. Hmm bilo je raznih tema koje su mi padale na pamet, ali nijedna me nije privukla toliko koliko Beograd. Grad koji stranci ne vole da cuju,grad koji ima mnogo potencijala za napredak zbog toga ga ni ne vole. Pa evo zasto mi je ova tema jako zanimljiva jer sam provela i par meseci u inostranstvu uvidela njihov nacin zivota, jako je tesko u klopiti se medju ljude koji zele samo uspeh po cenu svega. Naravno mislim na starosedeoce, koji ne znaju za druzenje, nemaju osecaj za rodbinu. Nekako svi su programirani da zive kako im se kaze, to mene nikako ne privlaci. Ne zato sto nisam disciplinovana, nego zato sto ne volim kada mi neko namece svoje misljenje, ouuh naravno to niko ne voli kod mene sto sam svojeglava, tvrdoglava, ali ja to jako volim kod sebe. Zato i jako volim Beograd, kada sam se vratila divila sam mu se, primecivala ono sto nikad nisam, svaki put pomisao na to da sam ovde slobodna i da nema pravila koje bi morala uraditi mi je pricinjavao veliko zadovoljstvo sto jesam u ovom gradu. Pa cak se i ponosim time, jer je to jako veliki izazov za mene, jer uspeti u Srbiji nesto, to znaci da si uspeo u zivotu, bar u mojim vidicima. Beograd opisuje mene, izlasci, sloboda, zaljubljivanje, urbanost. Pogotovo zimi kada je novogodisnja euforija, ceo grad sija u mraku, savrsenih ukrasa, trg je prepun ljudi koji su srecni, euforicni. Nekada zateknem sebe da sam toliko srecna sto sam ovde i ne mogu da skinem osmeh sa lica diveci se Beogradu. Cak volim i da fotografisem. Kad god mi nesto nije po volji budem srecna jer sam ovde gde jesam, i divno mi je. Mozda i nije najomiljenije turisticko mesto, ali je odlican provod. Obelezen

i srednjoskolski dani, to su dani koji ce se pamtiti uvek, to slatko iskradanje iz skole da bi otisli na sam trg i zezali se i samo malo novca, nije nam bio toliko vazan da bi bili srecni, to su bili divni dani, glupiranja nasa, poznanstva nova, secam se da smo uzivali i kada smo samo sedeli na ,,nasoj klupici,, i zezali ljude, momke koji su prolazili, izpustali zivotinjske zvuke i kikotali se dok nepadne mrak, i bezvoljno odemo kuci, ali sutradan bi nastavili nase sale, nase price, i dozivljaje. Cak smo i jednom resile da provedemo celu noc na kalemegdanu, okupili smo se nas puno haha pijuckale pice, pricale sa svima, smejali se , cak su nam se pridruzili i drugari moga kuma, to se ne zaboravlja. Secam se kada smo ja drug koga zovem torbica jer sam ga uvek nagovarala da mi nosi torbe, i drugarica isli do radnje, onako lude u jutarnjim casovima zvonile smo na interfone a torbica je trcao za nama da nam to zabranjuje,ali nama je to bilo jos vise zanimljivo. To je bilo tacno na nasu veliku maturu, dok su drugi isli na maturu, ja i moja drugarica bi bile kaznjene zbog prevelikih racuna fiksnog telefona,ahhh ti momci. Vazno da se lekcija naucila. Sve u svemu obozavam ovo mesto. Postvila sam i moje fotografije divnog Beograda.